O NAŠICAMA

LINKOVI

POVIJEST GRADA NAŠICE

Osnutak Našica

Prvi do sada poznati pisani podatak u kojem se spominju Našice potječe iz 1229.godine. To je povelja kralja Andrije II. Marcelu od plemena Toten, kojom mu daruje posjed Osuvak, koji graniči s našičkim posjedom. U toj se povelji Našice navode kao Nekche. Našice se u početku spominju kao feudalni posjed koji su vladar ili ban dijelili uglednim feudalcima.

Dio Našičkog posjeda dobili su i templari, crkveni viteški red. Templari su na mjestu gdje se i danas nalazi crkva sv. Martina izgradili samostan i crkvu. To je najstariji spomenik kulture koji se sačuvao do danas u relativno izvornom obliku. Koncem XIII. stoljeća počinje razvoj naselja Našice na mjestu gdje su današnje Našice. Na prijelazu stoljeća pojavljuju se i franjevci koji počinju graditi samostan i crkvu na mjestu gdje se i danas nalaze.

Našice pod Turcima

U vrijeme turske uprave u Našicama je bilo sjedište kadiluka, a pripadale su Požeškom sandžakatu. Malo je podataka sačuvano iz vremena turske uprave. Prema sačuvanim podacima, franjevci su imali dozvolu vršenja vjerskih obreda na širem području Slavonije. Crkva nije dirana sve dok se Turci nisu povukli iz Našica. Prilikom povlačenja 1687. godine zapalili su samostan i crkvu. Nakon istjerivanja Turaka iz Slavonije, cijeli slavonski prostor došao je pod upravu austrijskog cara.

Obitelj Pejačević

U vremenu od 1687. do 1734. godine našički posjed i samo mjesto Našice nekoliko puta mjenja gospodara, a 3. kolovoza 1734. godine za 18 000 forinti kupuju baruni Josip i Ignjat Pejačević. Obitelj Pejačević će ostati vlasnikom našičkog posjeda sve do 1945. godine. Barun Josip II. , a kasnije grof Pejačević, trajno boravi u Osijeku u Donjem gradu i u Našice dolazi povremeno. Našice se u to vrijeme počinju razvijati kao trgovište u blizini franjevačkog samostana i crkve.

Poslije podjele svog posjeda 1772. godine, članovi obitelji Pejačević odlučuju izgraditi dvorac u središtu Našica. Dvorac je započet 1811. godine i od tada obitelj Pejačević boravi u gradu i sudjeluje u razvoju Našica.

U revolucionarnim zbivanjima 1848. godine obitelji Pejačević će biti omogućeno da se postupno uključe u politička zbivanja u Hrvatskoj. Grof Ladislav Pejačević bio je imenovan hrvatskim banom od 1880. do 1883. Za njegova banovanja Vojna krajna u Hrvatskoj stavljena je pod bansku vlast. Morao je odstupiti jer se nije slagao sa mađarskom politikom u Hrvatskoj. Zbog ugleda koji je imala obitelj Pejačević bio je imenovan Velikim županom Virovitičke županije grof Teodor Pejačević. Na toj dužnosti ostaje do 1901. godine, a 1903. godine imenovan je hrvatskim banom, nakon odstupa Khuena Hedervaryja. Daje ostavku 1908. nakon sukoba oko dvojezičnih natpisa na hrvatskim željeznicama u kojem je zastupao hrvatske interese. Njegova kćerka Teodora (Dora) Pejačević proslavit će kao prva hrvatska skladateljica svoju obitelj i grad Našice. U to vrijeme Našice su poznate kao trgovište u kojem se odvija bogati kulturni život.

Našice u moderno doba

Grad se već prije Prvog svjetskog rata može pohvaliti vodom, telefonom, električnom centralom. Osniva se jedna od najstarijih javnih knjižnica u Slavoniji, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Hrvatsko pjevačko društvo «Lisinski», Učiteljsko društvo, radničko-obrtničko društvo. Željeznička pruga dolazi u Našice 1893. godine i time se jača prometni značaj mjesta.

Počinje Drugi svjetski rat. Prvi put u tom ratu Našice trpe razaranja prilikom borbi 1943. i 1944. godine. Dvorac obitelji Pejačević postaje dobro utvrđeno sjedište njemačke komande. Obitelj Pejačević napušta Našice.

Od kraja Drugog svjetskog rata Našice polagano doživljavaju uspon sve do 1971. godine, jer su Našice bile središte Hrvatskog proljeća u ovom dijelu Slavonije. Godinama Traju pritisci na ugledne pojedince i stvara se osjećaj nesigurnosti u javnom djelovanju. Međutim, iznova se nalaze snage koje pokreću rad Turističke zajednice, Zavičajnog muzeja, a osobito manifestacije «Dani slavonske šume». Stvaraju se i nova radna mjesta pokretanjem značajnih gospodarskih investicija.

U prvoj administarivno-političkoj podjeli Republike Hrvatske Našice su pripale Požeško-slavonskoj županiji, da bi nakon referenduma bili pripojeni Osječko-baranjskoj županiji. Našice su danas sjedište uprave Grada Našica s površinom od 204,5 km 2 i sa 17 432 stanovnika. Sam grad ima 8 235 stanovnika po zadnjem popisu iz 1991. godine.